iskazívati
iskazívati (što, se) nesvrš. 〈prez. iskàzujēm, pril. sad. iskàzujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iskazivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | iskazujem |
2. | iskazuješ |
3. | iskazuje |
množina | |
1. | iskazujemo |
2. | iskazujete |
3. | iskazuju |
futur | |
jednina | |
1. | iskazivat ću |
2. | iskazivat ćeš |
3. | iskazivat će |
množina | |
1. | iskazivat ćemo |
2. | iskazivat ćete |
3. | iskazivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | iskazivah |
2. | iskazivaše |
3. | iskazivaše |
množina | |
1. | iskazivasmo |
2. | iskazivaste |
3. | iskazivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | iskazivao sam |
2. | iskazivao si |
3. | iskazivao je |
množina | |
1. | iskazivali smo |
2. | iskazivali ste |
3. | iskazivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iskazivao |
2. | bio si iskazivao |
3. | bio je iskazivao |
množina | |
1. | bili smo iskazivali |
2. | bili ste iskazivali |
3. | bili su iskazivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | iskazuj |
množina | |
1. | iskazujmo |
2. | iskazujte |
glagolski prilog sadašnji | |
iskazujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
iskazivao, iskazivala, iskazivalo | |
iskazivali, iskazivale, iskazivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
iskazivan, iskazivana, iskazivano | |
iskazivani, iskazivane, iskazivana |