iskázati
iskázati (se) svrš. 〈prez. ìskāžēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ìskāzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskazati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskažem |
| 2. | iskažeš |
| 3. | iskaže |
| množina | |
| 1. | iskažemo |
| 2. | iskažete |
| 3. | iskažu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskazat ću |
| 2. | iskazat ćeš |
| 3. | iskazat će |
| množina | |
| 1. | iskazat ćemo |
| 2. | iskazat ćete |
| 3. | iskazat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskazah |
| 2. | iskaza |
| 3. | iskaza |
| množina | |
| 1. | iskazasmo |
| 2. | iskazaste |
| 3. | iskazaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskazao sam |
| 2. | iskazao si |
| 3. | iskazao je |
| množina | |
| 1. | iskazali smo |
| 2. | iskazali ste |
| 3. | iskazali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskazao |
| 2. | bio si iskazao |
| 3. | bio je iskazao |
| množina | |
| 1. | bili smo iskazali |
| 2. | bili ste iskazali |
| 3. | bili su iskazali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskaži |
| množina | |
| 1. | iskažimo |
| 2. | iskažite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskazavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskazao, iskazala, iskazalo | |
| iskazali, iskazale, iskazala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iskazan, iskazana, iskazano | |
| iskazani, iskazane, iskazana | |
Definicija
| 1. | (što) izreći |
| 2. | (se) istaknuti se, pokazati se onako kako treba, postupiti kako valja |
Etimologija
✧ is- + v. kazati
