iskàsapiti
iskàsapiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. iskàsapljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskasapiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskasapim |
| 2. | iskasapiš |
| 3. | iskasapi |
| množina | |
| 1. | iskasapimo |
| 2. | iskasapite |
| 3. | iskasape |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskasapit ću |
| 2. | iskasapit ćeš |
| 3. | iskasapit će |
| množina | |
| 1. | iskasapit ćemo |
| 2. | iskasapit ćete |
| 3. | iskasapit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskasapih |
| 2. | iskasapi |
| 3. | iskasapi |
| množina | |
| 1. | iskasapismo |
| 2. | iskasapiste |
| 3. | iskasapiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskasapio sam |
| 2. | iskasapio si |
| 3. | iskasapio je |
| množina | |
| 1. | iskasapili smo |
| 2. | iskasapili ste |
| 3. | iskasapili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskasapio |
| 2. | bio si iskasapio |
| 3. | bio je iskasapio |
| množina | |
| 1. | bili smo iskasapili |
| 2. | bili ste iskasapili |
| 3. | bili su iskasapili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskasapi |
| množina | |
| 1. | iskasapimo |
| 2. | iskasapite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskasapivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskasapio, iskasapila, iskasapilo | |
| iskasapili, iskasapile, iskasapila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iskasapljen, iskasapljena, iskasapljeno | |
| iskasapljeni, iskasapljene, iskasapljena | |
Definicija
| 1. | reg. zadati rane, ozljede; izraniti, poubijati (se) (u pokoljima, bitkama, ratovima) |
| 2. | pren. razg. skratiti, bitno preinačiti, uništiti [iskasapiti tekst] |
