kàsapiti
kàsapiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kasapiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | kasapim |
2. | kasapiš |
3. | kasapi |
množina | |
1. | kasapimo |
2. | kasapite |
3. | kasape |
futur | |
jednina | |
1. | kasapit ću |
2. | kasapit ćeš |
3. | kasapit će |
množina | |
1. | kasapit ćemo |
2. | kasapit ćete |
3. | kasapit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kasapljah |
2. | kasapljaše |
3. | kasapljaše |
množina | |
1. | kasapljasmo |
2. | kasapljaste |
3. | kasapljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kasapio sam |
2. | kasapio si |
3. | kasapio je |
množina | |
1. | kasapili smo |
2. | kasapili ste |
3. | kasapili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kasapio |
2. | bio si kasapio |
3. | bio je kasapio |
množina | |
1. | bili smo kasapili |
2. | bili ste kasapili |
3. | bili su kasapili |
imperativ | |
jednina | |
2. | kasapi |
množina | |
1. | kasapimo |
2. | kasapite |
glagolski prilog sadašnji | |
kasapeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
kasapio, kasapila, kasapilo | |
kasapili, kasapile, kasapila | |
glagolski pridjev pasivni | |
kasapljen, kasapljena, kasapljeno | |
kasapljeni, kasapljene, kasapljena |
1. | (što) loše, nespretno, neukusno rezati meso, kruh itd. što se za stolom reže [kasapiti jabuku; kasapiti pečenje] |
2. | (se, koga) nespretno i ružno sjeći (kao mesar kad to nije poželjno, npr. brijati se tako da se poreže i sl.) |