isplòviti
isplòviti (, iz čega) svrš. 〈prez. ìsplovīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. isplòvio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isploviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isplovim |
| 2. | isploviš |
| 3. | isplovi |
| množina | |
| 1. | isplovimo |
| 2. | isplovite |
| 3. | isplove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isplovit ću |
| 2. | isplovit ćeš |
| 3. | isplovit će |
| množina | |
| 1. | isplovit ćemo |
| 2. | isplovit ćete |
| 3. | isplovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isplovih |
| 2. | isplovi |
| 3. | isplovi |
| množina | |
| 1. | isplovismo |
| 2. | isploviste |
| 3. | isploviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isplovio sam |
| 2. | isplovio si |
| 3. | isplovio je |
| množina | |
| 1. | isplovili smo |
| 2. | isplovili ste |
| 3. | isplovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isplovio |
| 2. | bio si isplovio |
| 3. | bio je isplovio |
| množina | |
| 1. | bili smo isplovili |
| 2. | bili ste isplovili |
| 3. | bili su isplovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | isplovi |
| množina | |
| 1. | isplovimo |
| 2. | isplovite |
| glagolski prilog prošli | |
| isplovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isplovio, isplovila, isplovilo | |
| isplovili, isplovile, isplovila | |
Definicija
ploveći napustiti luku [brod je isplovio]
Etimologija
✧ is- + v. ploviti
