plòviti
plòviti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ploviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | plovim |
2. | ploviš |
3. | plovi |
množina | |
1. | plovimo |
2. | plovite |
3. | plove |
futur | |
jednina | |
1. | plovit ću |
2. | plovit ćeš |
3. | plovit će |
množina | |
1. | plovit ćemo |
2. | plovit ćete |
3. | plovit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | plovljah |
2. | plovljaše |
3. | plovljaše |
množina | |
1. | plovljasmo |
2. | plovljaste |
3. | plovljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | plovio sam |
2. | plovio si |
3. | plovio je |
množina | |
1. | plovili smo |
2. | plovili ste |
3. | plovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam plovio |
2. | bio si plovio |
3. | bio je plovio |
množina | |
1. | bili smo plovili |
2. | bili ste plovili |
3. | bili su plovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | plovi |
množina | |
1. | plovimo |
2. | plovite |
glagolski prilog sadašnji | |
ploveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
plovio, plovila, plovilo | |
plovili, plovile, plovila |
1. | a. kretati se po površini vode u određenom pravcu (čamcem, brodom i sl.) b. plivati (o pticama plovušama) |
2. | biti pomorac na brodu |
3. | pren. prolaziti, kretati se, lutati [plove misli; plove oblaci nebom] |
4. | biti nošen na površini vode tokom tekućice, na površini mora strujom [sedra plovi od slapova Krke do Murtera]; plutati |