ispljùvati
ispljùvati (koga, što) svrš. 〈prez. ìspljujēm, pril. pr. -āvši, imp. ìspljūj, prid. trp. ìspljuvān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispljuvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispljujem |
| 2. | ispljuješ |
| 3. | ispljuje |
| množina | |
| 1. | ispljujemo |
| 2. | ispljujete |
| 3. | ispljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispljuvat ću |
| 2. | ispljuvat ćeš |
| 3. | ispljuvat će |
| množina | |
| 1. | ispljuvat ćemo |
| 2. | ispljuvat ćete |
| 3. | ispljuvat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispljuvah |
| 2. | ispljuva |
| 3. | ispljuva |
| množina | |
| 1. | ispljuvasmo |
| 2. | ispljuvaste |
| 3. | ispljuvaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispljuvao sam |
| 2. | ispljuvao si |
| 3. | ispljuvao je |
| množina | |
| 1. | ispljuvali smo |
| 2. | ispljuvali ste |
| 3. | ispljuvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispljuvao |
| 2. | bio si ispljuvao |
| 3. | bio je ispljuvao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispljuvali |
| 2. | bili ste ispljuvali |
| 3. | bili su ispljuvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispljuj |
| množina | |
| 1. | ispljujmo |
| 2. | ispljujte |
| glagolski prilog prošli | |
| ispljuvavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispljuvao, ispljuvala, ispljuvalo | |
| ispljuvali, ispljuvale, ispljuvala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispljuvan, ispljuvana, ispljuvano | |
| ispljuvani, ispljuvane, ispljuvana | |
Definicija
| 1. | zasuti pljuvačkom, prekriti ispljuvcima |
| 2. | žarg. izvrijeđati koga; popljuvati |
Etimologija
✧ is- + v. pljuvati
