pljȕvati
pljȕvati nesvrš. 〈prez. -ȕjēm, pril. sad. -ȕjūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pljuvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pljujem |
| 2. | pljuješ |
| 3. | pljuje |
| množina | |
| 1. | pljujemo |
| 2. | pljujete |
| 3. | pljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pljuvat ću |
| 2. | pljuvat ćeš |
| 3. | pljuvat će |
| množina | |
| 1. | pljuvat ćemo |
| 2. | pljuvat ćete |
| 3. | pljuvat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pljuvah |
| 2. | pljuvaše |
| 3. | pljuvaše |
| množina | |
| 1. | pljuvasmo |
| 2. | pljuvaste |
| 3. | pljuvahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pljuvao sam |
| 2. | pljuvao si |
| 3. | pljuvao je |
| množina | |
| 1. | pljuvali smo |
| 2. | pljuvali ste |
| 3. | pljuvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pljuvao |
| 2. | bio si pljuvao |
| 3. | bio je pljuvao |
| množina | |
| 1. | bili smo pljuvali |
| 2. | bili ste pljuvali |
| 3. | bili su pljuvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pljuj |
| množina | |
| 1. | pljujmo |
| 2. | pljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pljuvao, pljuvala, pljuvalo | |
| pljuvali, pljuvale, pljuvala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pljuvan, pljuvana, pljuvano | |
| pljuvani, pljuvane, pljuvana | |
Definicija
| 1. | () izbacivati iz usta (pljuvačku ili što drugo) |
| 2. | (koga, po kome, po čemu) pren. napadati riječima, prikazivati u vrlo lošem svjetlu; klevetati, ogovarati |
| 3. | (se) a. izbacivati pljuvačku iz usta po sebi b. pren. međusobno se vrijeđati |
Frazeologija
⃟ pljuvati kome u lice vrijeđati koga;
pljuvati na (za)datu riječ drsko, besramno pogaziti obećanje;
pljuvati pa lizati grditi pa onda hvaliti ili povući svoje tvrdnje
pljuvati na (za)datu riječ drsko, besramno pogaziti obećanje;
pljuvati pa lizati grditi pa onda hvaliti ili povući svoje tvrdnje
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Pljúco (Split), Pljúkavac (Vrbovec), Pljúkavec (Osijek, Vrbovec, Zagreb)
Etimologija
✧ prasl. *plьvati (rus. plevát', polj. plwać), lit. spiauti ← ie. * (s)pew- (lat. spuere, grč. ptýein)
