ismijávati
ismijávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ismìjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ismijavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ismijavam |
| 2. | ismijavaš |
| 3. | ismijava |
| množina | |
| 1. | ismijavamo |
| 2. | ismijavate |
| 3. | ismijavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ismijavat ću |
| 2. | ismijavat ćeš |
| 3. | ismijavat će |
| množina | |
| 1. | ismijavat ćemo |
| 2. | ismijavat ćete |
| 3. | ismijavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ismijavah |
| 2. | ismijavaše |
| 3. | ismijavaše |
| množina | |
| 1. | ismijavasmo |
| 2. | ismijavaste |
| 3. | ismijavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ismijavao sam |
| 2. | ismijavao si |
| 3. | ismijavao je |
| množina | |
| 1. | ismijavali smo |
| 2. | ismijavali ste |
| 3. | ismijavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ismijavao |
| 2. | bio si ismijavao |
| 3. | bio je ismijavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ismijavali |
| 2. | bili ste ismijavali |
| 3. | bili su ismijavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ismijavaj |
| množina | |
| 1. | ismijavajmo |
| 2. | ismijavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ismijavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ismijavao, ismijavala, ismijavalo | |
| ismijavali, ismijavale, ismijavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ismijavan, ismijavana, ismijavano | |
| ismijavani, ismijavane, ismijavana | |
Etimologija
✧ vidi ismìjati
