ismìjati
ismìjati (se) svrš. 〈prez. ismíjēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. ìsmīj (se), prid. trp. ȉsmijān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ismijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ismijem |
| 2. | ismiješ |
| 3. | ismije |
| množina | |
| 1. | ismijemo |
| 2. | ismijete |
| 3. | ismiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ismijat ću |
| 2. | ismijat ćeš |
| 3. | ismijat će |
| množina | |
| 1. | ismijat ćemo |
| 2. | ismijat ćete |
| 3. | ismijat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ismijah |
| 2. | ismija |
| 3. | ismija |
| množina | |
| 1. | ismijasmo |
| 2. | ismijaste |
| 3. | ismijaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ismijao sam |
| 2. | ismijao si |
| 3. | ismijao je |
| množina | |
| 1. | ismijali smo |
| 2. | ismijali ste |
| 3. | ismijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ismijao |
| 2. | bio si ismijao |
| 3. | bio je ismijao |
| množina | |
| 1. | bili smo ismijali |
| 2. | bili ste ismijali |
| 3. | bili su ismijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ismij |
| množina | |
| 1. | ismijmo |
| 2. | ismijte |
| glagolski prilog prošli | |
| ismijavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ismijao, ismijala, ismijalo | |
| ismijali, ismijale, ismijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ismijan, ismijana, ismijano | |
| ismijani, ismijane, ismijana | |
Definicija
| 1. | (koga, što) učiniti smiješnim, izvrgnuti podsmijehu |
| 2. | (se) dosita se nasmijati, smijati se do mile volje |
Etimologija
✧ is- + v. smijeh, smijati se
