smìjati se
smìjati se nesvrš. 〈prez. smíjēm se, pril. sad. smíjūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smijem |
| 2. | smiješ |
| 3. | smije |
| množina | |
| 1. | smijemo |
| 2. | smijete |
| 3. | smiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smijat ću |
| 2. | smijat ćeš |
| 3. | smijat će |
| množina | |
| 1. | smijat ćemo |
| 2. | smijat ćete |
| 3. | smijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | smijah |
| 2. | smijaše |
| 3. | smijaše |
| množina | |
| 1. | smijasmo |
| 2. | smijaste |
| 3. | smijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smijao sam |
| 2. | smijao si |
| 3. | smijao je |
| množina | |
| 1. | smijali smo |
| 2. | smijali ste |
| 3. | smijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smijao |
| 2. | bio si smijao |
| 3. | bio je smijao |
| množina | |
| 1. | bili smo smijali |
| 2. | bili ste smijali |
| 3. | bili su smijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smij |
| množina | |
| 1. | smijmo |
| 2. | smijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| smijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smijao, smijala, smijalo | |
| smijali, smijale, smijala | |
Definicija
| 1. | () prepustiti se smijehu |
| 2. | (komu, čemu) podsmjehivati se, ismijavati, izrugivati se, podrugivati se |
Frazeologija
⃟ smijati se na sva usta 1. jako se smijati, smijati se od srca, grohotom, vrlo srdačno i glasno se smijati 2. glasno se rugati kome (smijehom), uživati u tome što se tko osramotio ili što je postao smiješan, rugati se, naslađivati se;
tko se posljednji smije, najslađe se smije posl. raduje se, veseli se onaj za kojeg se pokaže da je imao pravo
tko se posljednji smije, najslađe se smije posl. raduje se, veseli se onaj za kojeg se pokaže da je imao pravo
Etimologija
✧ vidi smijȇh
