iskrváriti
iskrváriti () svrš. 〈prez. iskẕvārīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. iskrvário〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskrvariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskrvarim |
| 2. | iskrvariš |
| 3. | iskrvari |
| množina | |
| 1. | iskrvarimo |
| 2. | iskrvarite |
| 3. | iskrvare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskrvarit ću |
| 2. | iskrvarit ćeš |
| 3. | iskrvarit će |
| množina | |
| 1. | iskrvarit ćemo |
| 2. | iskrvarit ćete |
| 3. | iskrvarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskrvarih |
| 2. | iskrvari |
| 3. | iskrvari |
| množina | |
| 1. | iskrvarismo |
| 2. | iskrvariste |
| 3. | iskrvariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskrvario sam |
| 2. | iskrvario si |
| 3. | iskrvario je |
| množina | |
| 1. | iskrvarili smo |
| 2. | iskrvarili ste |
| 3. | iskrvarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskrvario |
| 2. | bio si iskrvario |
| 3. | bio je iskrvario |
| množina | |
| 1. | bili smo iskrvarili |
| 2. | bili ste iskrvarili |
| 3. | bili su iskrvarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskrvari |
| množina | |
| 1. | iskrvarimo |
| 2. | iskrvarite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskrvarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskrvario, iskrvarila, iskrvarilo | |
| iskrvarili, iskrvarile, iskrvarila | |
Definicija
izgubiti (svu) krv, umrijeti od gubitka krvi, usp. krvariti
