krváriti
krváriti () nesvrš. 〈prez. kẕvārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| krvariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | krvarim |
| 2. | krvariš |
| 3. | krvari |
| množina | |
| 1. | krvarimo |
| 2. | krvarite |
| 3. | krvare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | krvarit ću |
| 2. | krvarit ćeš |
| 3. | krvarit će |
| množina | |
| 1. | krvarit ćemo |
| 2. | krvarit ćete |
| 3. | krvarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | krvarah |
| 2. | krvaraše |
| 3. | krvaraše |
| množina | |
| 1. | krvarasmo |
| 2. | krvaraste |
| 3. | krvarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | krvario sam |
| 2. | krvario si |
| 3. | krvario je |
| množina | |
| 1. | krvarili smo |
| 2. | krvarili ste |
| 3. | krvarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam krvario |
| 2. | bio si krvario |
| 3. | bio je krvario |
| množina | |
| 1. | bili smo krvarili |
| 2. | bili ste krvarili |
| 3. | bili su krvarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | krvari |
| množina | |
| 1. | krvarimo |
| 2. | krvarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| krvareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| krvario, krvarila, krvarilo | |
| krvarili, krvarile, krvarila | |
Definicija
| 1. | a. gubiti krv kad ona istječe iz rane b. pren. patiti, trpjeti, mučiti se, podnositi žrtve za što |
| 2. | (se), v. krviti se |
Etimologija
✧ vidi kȓv
