iznèvjeriti
iznèvjeriti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. iznèvjeren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iznevjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iznevjerim |
| 2. | iznevjeriš |
| 3. | iznevjeri |
| množina | |
| 1. | iznevjerimo |
| 2. | iznevjerite |
| 3. | iznevjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iznevjerit ću |
| 2. | iznevjerit ćeš |
| 3. | iznevjerit će |
| množina | |
| 1. | iznevjerit ćemo |
| 2. | iznevjerit ćete |
| 3. | iznevjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iznevjerih |
| 2. | iznevjeri |
| 3. | iznevjeri |
| množina | |
| 1. | iznevjerismo |
| 2. | iznevjeriste |
| 3. | iznevjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznevjerio sam |
| 2. | iznevjerio si |
| 3. | iznevjerio je |
| množina | |
| 1. | iznevjerili smo |
| 2. | iznevjerili ste |
| 3. | iznevjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iznevjerio |
| 2. | bio si iznevjerio |
| 3. | bio je iznevjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo iznevjerili |
| 2. | bili ste iznevjerili |
| 3. | bili su iznevjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iznevjeri |
| množina | |
| 1. | iznevjerimo |
| 2. | iznevjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| iznevjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iznevjerio, iznevjerila, iznevjerilo | |
| iznevjerili, iznevjerile, iznevjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iznevjeren, iznevjerena, iznevjereno | |
| iznevjereni, iznevjerene, iznevjerena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) prekršiti zadanu vjeru, pogaziti riječ, izdati čije povjerenje, ne držati se čega prema očekivanju [iznevjeriti prijateljstvo] |
| 2. | () ne opravdati povjerenje, pokazati se loš [iznevjeriti u poslu; motor je iznevjerio]; zakazati |
