ìznāći
ìznāći (što) svrš. 〈prez. ìznāđēm, prid. rad. ìznašao/ìznašla ž, prid. trp. ìznāđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iznaći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iznađem |
| 2. | iznađeš |
| 3. | iznađe |
| množina | |
| 1. | iznađemo |
| 2. | iznađete |
| 3. | iznađu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iznaći ću |
| 2. | iznaći ćeš |
| 3. | iznaći će |
| množina | |
| 1. | iznaći ćemo |
| 2. | iznaći ćete |
| 3. | iznaći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iznađoh |
| 2. | iznađe |
| 3. | iznađe |
| množina | |
| 1. | iznađosmo |
| 2. | iznađoste |
| 3. | iznađoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznašao sam |
| 2. | iznašao si |
| 3. | iznašao je |
| množina | |
| 1. | iznašli smo |
| 2. | iznašli ste |
| 3. | iznašli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iznašao |
| 2. | bio si iznašao |
| 3. | bio je iznašao |
| množina | |
| 1. | bili smo iznašli |
| 2. | bili ste iznašli |
| 3. | bili su iznašli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iznađi |
| množina | |
| 1. | iznađimo |
| 2. | iznađite |
| glagolski prilog prošli | |
| iznašavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iznašao, iznašla, iznašlo | |
| iznašli, iznašle, iznašla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iznađen, iznađena, iznađeno | |
| iznađeni, iznađene, iznađena | |
Definicija
| 1. | istražujući stvoriti nešto što prije nije postojalo; izumiti, pronaći |
| 2. | traženjem doći do nečega [iznaći način da se to riješi] |
Etimologija
✧ iz- + v. naći
