iznajmljívati
iznajmljívati (što) nesvrš. 〈prez. iznàjmljujēm, pril. sad. iznàjmljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iznajmljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iznajmljujem |
| 2. | iznajmljuješ |
| 3. | iznajmljuje |
| množina | |
| 1. | iznajmljujemo |
| 2. | iznajmljujete |
| 3. | iznajmljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iznajmljivat ću |
| 2. | iznajmljivat ćeš |
| 3. | iznajmljivat će |
| množina | |
| 1. | iznajmljivat ćemo |
| 2. | iznajmljivat ćete |
| 3. | iznajmljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznajmljivah |
| 2. | iznajmljivaše |
| 3. | iznajmljivaše |
| množina | |
| 1. | iznajmljivasmo |
| 2. | iznajmljivaste |
| 3. | iznajmljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznajmljivao sam |
| 2. | iznajmljivao si |
| 3. | iznajmljivao je |
| množina | |
| 1. | iznajmljivali smo |
| 2. | iznajmljivali ste |
| 3. | iznajmljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iznajmljivao |
| 2. | bio si iznajmljivao |
| 3. | bio je iznajmljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo iznajmljivali |
| 2. | bili ste iznajmljivali |
| 3. | bili su iznajmljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iznajmljuj |
| množina | |
| 1. | iznajmljujmo |
| 2. | iznajmljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| iznajmljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iznajmljivao, iznajmljivala, iznajmljivalo | |
| iznajmljivali, iznajmljivale, iznajmljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iznajmljivan, iznajmljivana, iznajmljivano | |
| iznajmljivani, iznajmljivane, iznajmljivana | |
Etimologija
✧ vidi iznàjmiti
