iznàjmiti
iznàjmiti (iznájmiti) (što) svrš. 〈prez. ìznājmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìznājmljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iznajmiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iznajmim |
| 2. | iznajmiš |
| 3. | iznajmi |
| množina | |
| 1. | iznajmimo |
| 2. | iznajmite |
| 3. | iznajme |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iznajmit ću |
| 2. | iznajmit ćeš |
| 3. | iznajmit će |
| množina | |
| 1. | iznajmit ćemo |
| 2. | iznajmit ćete |
| 3. | iznajmit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iznajmih |
| 2. | iznajmi |
| 3. | iznajmi |
| množina | |
| 1. | iznajmismo |
| 2. | iznajmiste |
| 3. | iznajmiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznajmio sam |
| 2. | iznajmio si |
| 3. | iznajmio je |
| množina | |
| 1. | iznajmili smo |
| 2. | iznajmili ste |
| 3. | iznajmili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iznajmio |
| 2. | bio si iznajmio |
| 3. | bio je iznajmio |
| množina | |
| 1. | bili smo iznajmili |
| 2. | bili ste iznajmili |
| 3. | bili su iznajmili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iznajmi |
| množina | |
| 1. | iznajmimo |
| 2. | iznajmite |
| glagolski prilog prošli | |
| iznajmivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iznajmio, iznajmila, iznajmilo | |
| iznajmili, iznajmile, iznajmila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iznajmljen, iznajmljena, iznajmljeno | |
| iznajmljeni, iznajmljene, iznajmljena | |
Definicija
dati što pod najam, dati pravo upotrebe čega na neko vrijeme za novac ili protuvrijednost u čemu drugome [iznajmiti stan]; izdati, opr. unajmiti
