ìstjerati
ìstjerati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ìstjerān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| istjerati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | istjeram |
| 2. | istjeraš |
| 3. | istjera |
| množina | |
| 1. | istjeramo |
| 2. | istjerate |
| 3. | istjeraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | istjerat ću |
| 2. | istjerat ćeš |
| 3. | istjerat će |
| množina | |
| 1. | istjerat ćemo |
| 2. | istjerat ćete |
| 3. | istjerat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | istjerah |
| 2. | istjera |
| 3. | istjera |
| množina | |
| 1. | istjerasmo |
| 2. | istjeraste |
| 3. | istjeraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | istjerao sam |
| 2. | istjerao si |
| 3. | istjerao je |
| množina | |
| 1. | istjerali smo |
| 2. | istjerali ste |
| 3. | istjerali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam istjerao |
| 2. | bio si istjerao |
| 3. | bio je istjerao |
| množina | |
| 1. | bili smo istjerali |
| 2. | bili ste istjerali |
| 3. | bili su istjerali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | istjeraj |
| množina | |
| 1. | istjerajmo |
| 2. | istjerajte |
| glagolski prilog prošli | |
| istjeravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| istjerao, istjerala, istjeralo | |
| istjerali, istjerale, istjerala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| istjeran, istjerana, istjerano | |
| istjerani, istjerane, istjerana | |
Definicija
| 1. | grubo odstraniti, tjerajući udaljiti, tjerajući prisiliti da izađe |
| 2. | učiniti uz potreban napor da što izađe |
Frazeologija
⃟ istjerati do kraja završiti što (uz pretpostavljeni napor);
istjerati kome mušice (bube i sl.) iz glave učiniti da počne trijezno misliti, da se uozbilji;
istjerati na čistac razmrsiti problem, učiniti da se objasni
istjerati kome mušice (bube i sl.) iz glave učiniti da počne trijezno misliti, da se uozbilji;
istjerati na čistac razmrsiti problem, učiniti da se objasni
Etimologija
✧ is- + v. tjerati
