Hrvatski jezični portal

tjȅrati

tjȅrati nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. tjȅrān, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
tjerati
 
prezent
jednina
1. tjeram
2. tjeraš
3. tjera
množina
1. tjeramo
2. tjerate
3. tjeraju
 
futur
jednina
1. tjerat ću
2. tjerat ćeš
3. tjerat će
množina
1. tjerat ćemo
2. tjerat ćete
3. tjerat će
 
imperfekt
jednina
1. tjerah
2. tjeraše
3. tjeraše
množina
1. tjerasmo
2. tjeraste
3. tjerahu
 
perfekt
jednina
1. tjerao sam
2. tjerao si
3. tjerao je
množina
1. tjerali smo
2. tjerali ste
3. tjerali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam tjerao
2. bio si tjerao
3. bio je tjerao
množina
1. bili smo tjerali
2. bili ste tjerali
3. bili su tjerali
 
imperativ
jednina
2. tjeraj
množina
1. tjerajmo
2. tjerajte
 
glagolski prilog sadašnji
tjerajući
 
glagolski pridjev aktivni
tjerao, tjerala, tjeralo
tjerali, tjerale, tjerala
 
glagolski pridjev pasivni
tjeran, tjerana, tjerano
tjerani, tjerane, tjerana
Definicija
1. (koga, što) a. prisiljavati koga da napusti mjesto na kojem se nalazi [tjerati s posla] b. nasilno odvoditi, sprovoditi [tjerati u zatvor] c. goniti domaće životinje na neko mjesto [tjerati na pašu] d. stalno tražiti koga, ići u potjeru za kim; goniti
2. (što) pren. ne ostavljati na miru; progoniti [tjerati ljude iz kuće]
3. (što) a. povicima ili udarcima poticati zaprežnu životinju na kretanje b. razg. upravljati vozilom, stavljati u pokret (neki stroj) [tjerati bicikl] c. kotrljati
4. (što) puštati, istjerivati pupoljke, izbojke; pupati (o biljci)
5. (koga na što) uporno nagovarati, prisiljavati, primoravati, dovoditi u neko stanje; nagoniti [tjerati (koga) u laž a. svojim pitanjima i postupcima dokazati da netko laže b. osporavati istinitost čijeg iskaza, dokazivati da tko ne govori istinu, da laže]
6. (na što) izazivati psihičku ili fiziološku reakciju, poticati na što; dražiti [tjera me na kašalj]
7. () razg. kretati se brzo, držeći se stalno jednog smjera; neumorno prevaljivati put [tjeraj u selo]
8. (se) a. juriti jedno drugo; ganjati se b. sporiti se, parničiti se, suditi se, preganjati se [tjerati parnicu (proces i sl.) voditi sudski spor protiv koga, suditi se]
9. (se) iskazivati spolni nagon, pariti se, sparivati se (o nekim životinjama) [kuja se tjera]
Frazeologija
tjerati svoje raditi po svojoj volji;
tjerati šalu, komediju, sprdnju i sl. izigravajući ozbiljno postupanje grubo se šaliti (s kim), izlagati podsmijehu
Etimologija
prasl. *těrjati (slov. terjati, stčeš. potěřiti)