ìzdati1
ìzdati1 svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȉzdān/ȉzdāt reg.〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izdati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izdam |
| 2. | izdaš |
| 3. | izda |
| množina | |
| 1. | izdamo |
| 2. | izdate |
| 3. | izdaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izdat ću |
| 2. | izdat ćeš |
| 3. | izdat će |
| množina | |
| 1. | izdat ćemo |
| 2. | izdat ćete |
| 3. | izdat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izdadoh |
| 2. | izdade |
| 3. | izdade |
| množina | |
| 1. | izdadosmo |
| 2. | izdadoste |
| 3. | izdadoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izdao sam |
| 2. | izdao si |
| 3. | izdao je |
| množina | |
| 1. | izdali smo |
| 2. | izdali ste |
| 3. | izdali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izdao |
| 2. | bio si izdao |
| 3. | bio je izdao |
| množina | |
| 1. | bili smo izdali |
| 2. | bili ste izdali |
| 3. | bili su izdali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izdaj |
| množina | |
| 1. | izdajmo |
| 2. | izdajte |
| glagolski prilog prošli | |
| izdavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izdao, izdala, izdalo | |
| izdali, izdale, izdala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izdan / izdat, izdana / izdata, izdano / izdato | |
| izdani / izdati, izdane / izdate, izdana / izdata | |
Definicija
| 1. | (što) predati na raspolaganje kome službeno i po pravilima ono što se drži u zalihi, na skladištu ili čuva u većoj količini ili se time posluje [izdati robu] |
| 2. | razg., v. iznajmiti |
Etimologija
✧ iz- + v. dati
