izgárati
izgárati () nesvrš. 〈prez. ìzgārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izgarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izgaram |
| 2. | izgaraš |
| 3. | izgara |
| množina | |
| 1. | izgaramo |
| 2. | izgarate |
| 3. | izgaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izgarat ću |
| 2. | izgarat ćeš |
| 3. | izgarat će |
| množina | |
| 1. | izgarat ćemo |
| 2. | izgarat ćete |
| 3. | izgarat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | izgarah |
| 2. | izgaraše |
| 3. | izgaraše |
| množina | |
| 1. | izgarasmo |
| 2. | izgaraste |
| 3. | izgarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izgarao sam |
| 2. | izgarao si |
| 3. | izgarao je |
| množina | |
| 1. | izgarali smo |
| 2. | izgarali ste |
| 3. | izgarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izgarao |
| 2. | bio si izgarao |
| 3. | bio je izgarao |
| množina | |
| 1. | bili smo izgarali |
| 2. | bili ste izgarali |
| 3. | bili su izgarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izgaraj |
| množina | |
| 1. | izgarajmo |
| 2. | izgarajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| izgarajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izgarao, izgarala, izgaralo | |
| izgarali, izgarale, izgarala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izgaran, izgarana, izgarano | |
| izgarani, izgarane, izgarana | |
Definicija
| 1. | v. izgorjeti |
| 2. | pren. a. biti prožet, imati jaku želju [izgarati od ljubavi] b. jako se truditi, vrlo mnogo nastojati u ostvarivanju čega [izgarati na poslu] |
Etimologija
✧ vidi izgòrjeti
