izravnávati
izravnávati (što, se) nesvrš. 〈prez. izràvnāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izravnavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izravnavam |
| 2. | izravnavaš |
| 3. | izravnava |
| množina | |
| 1. | izravnavamo |
| 2. | izravnavate |
| 3. | izravnavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izravnavat ću |
| 2. | izravnavat ćeš |
| 3. | izravnavat će |
| množina | |
| 1. | izravnavat ćemo |
| 2. | izravnavat ćete |
| 3. | izravnavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | izravnavah |
| 2. | izravnavaše |
| 3. | izravnavaše |
| množina | |
| 1. | izravnavasmo |
| 2. | izravnavaste |
| 3. | izravnavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izravnavao sam |
| 2. | izravnavao si |
| 3. | izravnavao je |
| množina | |
| 1. | izravnavali smo |
| 2. | izravnavali ste |
| 3. | izravnavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izravnavao |
| 2. | bio si izravnavao |
| 3. | bio je izravnavao |
| množina | |
| 1. | bili smo izravnavali |
| 2. | bili ste izravnavali |
| 3. | bili su izravnavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izravnavaj |
| množina | |
| 1. | izravnavajmo |
| 2. | izravnavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| izravnavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izravnavao, izravnavala, izravnavalo | |
| izravnavali, izravnavale, izravnavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izravnavan, izravnavana, izravnavano | |
| izravnavani, izravnavane, izravnavana | |
Etimologija
✧ vidi ȉzrāvan
