izràvnati
izràvnati (što, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȉzravnāt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izravnati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izravnam |
| 2. | izravnaš |
| 3. | izravna |
| množina | |
| 1. | izravnamo |
| 2. | izravnate |
| 3. | izravnaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izravnat ću |
| 2. | izravnat ćeš |
| 3. | izravnat će |
| množina | |
| 1. | izravnat ćemo |
| 2. | izravnat ćete |
| 3. | izravnat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izravnah |
| 2. | izravna |
| 3. | izravna |
| množina | |
| 1. | izravnasmo |
| 2. | izravnaste |
| 3. | izravnaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izravnao sam |
| 2. | izravnao si |
| 3. | izravnao je |
| množina | |
| 1. | izravnali smo |
| 2. | izravnali ste |
| 3. | izravnali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izravnao |
| 2. | bio si izravnao |
| 3. | bio je izravnao |
| množina | |
| 1. | bili smo izravnali |
| 2. | bili ste izravnali |
| 3. | bili su izravnali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izravnaj |
| množina | |
| 1. | izravnajmo |
| 2. | izravnajte |
| glagolski prilog prošli | |
| izravnavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izravnao, izravnala, izravnalo | |
| izravnali, izravnale, izravnala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izravnan, izravnana, izravnano | |
| izravnani, izravnane, izravnana | |
Definicija
| 1. | učiniti ravnim, takvim da se po visini ne izdvaja od površine ravne plohe |
| 2. | učiniti jednakim, dovesti u ravnotežu [izravnati račune]; izjednačiti,izravniti |
| 3. | uspraviti (se) |
Etimologija
✧ vidi ȉzrāvan
