izopćènīk
izopćènīk m 〈G izopćeníka, N mn izopćeníci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | izopćenik |
| G | izopćenika |
| D | izopćeniku |
| A | izopćenika |
| V | izopćeniče |
| L | izopćeniku |
| I | izopćenikom |
| množina | |
| N | izopćenici |
| G | izopćenika |
| D | izopćenicima |
| A | izopćenike |
| V | izopćenici |
| L | izopćenicima |
| I | izopćenicima |
Definicija
onaj koji je izopćen
Etimologija
✧ vidi izòpćiti
