izòpćiti
izòpćiti (koga) svrš. 〈prez. ìzopćīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzopćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izopćiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izopćim |
| 2. | izopćiš |
| 3. | izopći |
| množina | |
| 1. | izopćimo |
| 2. | izopćite |
| 3. | izopće |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izopćit ću |
| 2. | izopćit ćeš |
| 3. | izopćit će |
| množina | |
| 1. | izopćit ćemo |
| 2. | izopćit ćete |
| 3. | izopćit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izopćih |
| 2. | izopći |
| 3. | izopći |
| množina | |
| 1. | izopćismo |
| 2. | izopćiste |
| 3. | izopćiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izopćio sam |
| 2. | izopćio si |
| 3. | izopćio je |
| množina | |
| 1. | izopćili smo |
| 2. | izopćili ste |
| 3. | izopćili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izopćio |
| 2. | bio si izopćio |
| 3. | bio je izopćio |
| množina | |
| 1. | bili smo izopćili |
| 2. | bili ste izopćili |
| 3. | bili su izopćili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izopći |
| množina | |
| 1. | izopćimo |
| 2. | izopćite |
| glagolski prilog prošli | |
| izopćivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izopćio, izopćila, izopćilo | |
| izopćili, izopćile, izopćila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izopćen, izopćena, izopćeno | |
| izopćeni, izopćene, izopćena | |
Definicija
| 1. | isključiti iz čvrsto organizirane zajednice (izoliranje, bojkot, prokletstvo i sl.) |
| 2. | razg. a. izolirati (1) b. ne dati kome da sudjeluje u čemu; zaobići |
Sintagma
∆ izopćiti iz crkve isključiti odlukom crkvenih vlasti vjernika ili svećenika zbog težih prekršaja crkvenih normi
