ìzviti se
ìzviti se svrš. 〈prez. ȉzvijēm se, pril. pr. -īvši se, imp. ìzvīj se, prid. trp. izvìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvijem |
| 2. | izviješ |
| 3. | izvije |
| množina | |
| 1. | izvijemo |
| 2. | izvijete |
| 3. | izviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvit ću |
| 2. | izvit ćeš |
| 3. | izvit će |
| množina | |
| 1. | izvit ćemo |
| 2. | izvit ćete |
| 3. | izvit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izvih |
| 2. | izvi |
| 3. | izvi |
| množina | |
| 1. | izvismo |
| 2. | izviste |
| 3. | izviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvio sam |
| 2. | izvio si |
| 3. | izvio je |
| množina | |
| 1. | izvili smo |
| 2. | izvili ste |
| 3. | izvili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvio |
| 2. | bio si izvio |
| 3. | bio je izvio |
| množina | |
| 1. | bili smo izvili |
| 2. | bili ste izvili |
| 3. | bili su izvili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvij |
| množina | |
| 1. | izvijmo |
| 2. | izvijte |
| glagolski prilog prošli | |
| izvivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvio, izvila, izvilo | |
| izvili, izvile, izvila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvijen / izvit, izvijena / izvita, izvijeno / izvito | |
| izvijeni / izviti, izvijene / izvite, izvijena / izvita | |
Definicija
| 1. | promijeniti ravan oblik savijanjem [letva se izvila]; iskriviti se, izvinuti se, saviti se |
| 2. | pren. izići, izvući se iz čega [izvila se iz zagrljaja] |
Etimologija
✧ vidi izvíjati se
