izvíjati se
izvíjati se nesvrš. 〈prez. ìzvījām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izvijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | izvijam |
2. | izvijaš |
3. | izvija |
množina | |
1. | izvijamo |
2. | izvijate |
3. | izvijaju |
futur | |
jednina | |
1. | izvijat ću |
2. | izvijat ćeš |
3. | izvijat će |
množina | |
1. | izvijat ćemo |
2. | izvijat ćete |
3. | izvijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | izvijah |
2. | izvijaše |
3. | izvijaše |
množina | |
1. | izvijasmo |
2. | izvijaste |
3. | izvijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | izvijao sam |
2. | izvijao si |
3. | izvijao je |
množina | |
1. | izvijali smo |
2. | izvijali ste |
3. | izvijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izvijao |
2. | bio si izvijao |
3. | bio je izvijao |
množina | |
1. | bili smo izvijali |
2. | bili ste izvijali |
3. | bili su izvijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | izvijaj |
množina | |
1. | izvijajmo |
2. | izvijajte |
glagolski prilog sadašnji | |
izvijajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
izvijao, izvijala, izvijalo | |
izvijali, izvijale, izvijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
izvijan, izvijana, izvijano | |
izvijani, izvijane, izvijana |