jàdikovati
jàdikovati () nesvrš. 〈prez. -kujēm, pril. sad. -kujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
jadikovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | jadikujem |
2. | jadikuješ |
3. | jadikuje |
množina | |
1. | jadikujemo |
2. | jadikujete |
3. | jadikuju |
futur | |
jednina | |
1. | jadikovat ću |
2. | jadikovat ćeš |
3. | jadikovat će |
množina | |
1. | jadikovat ćemo |
2. | jadikovat ćete |
3. | jadikovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | jadikovah |
2. | jadikovaše |
3. | jadikovaše |
množina | |
1. | jadikovasmo |
2. | jadikovaste |
3. | jadikovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | jadikovao sam |
2. | jadikovao si |
3. | jadikovao je |
množina | |
1. | jadikovali smo |
2. | jadikovali ste |
3. | jadikovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jadikovao |
2. | bio si jadikovao |
3. | bio je jadikovao |
množina | |
1. | bili smo jadikovali |
2. | bili ste jadikovali |
3. | bili su jadikovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | jadikuj |
množina | |
1. | jadikujmo |
2. | jadikujte |
glagolski prilog sadašnji | |
jadikujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
jadikovao, jadikovala, jadikovalo | |
jadikovali, jadikovale, jadikovala |
1. | iskazivati tugu, žalost |
2. | pjevati jadikovku |