ìzvjetriti
ìzvjetriti (se) () svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìzvjetren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvjetriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvjetrim |
| 2. | izvjetriš |
| 3. | izvjetri |
| množina | |
| 1. | izvjetrimo |
| 2. | izvjetrite |
| 3. | izvjetre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvjetrit ću |
| 2. | izvjetrit ćeš |
| 3. | izvjetrit će |
| množina | |
| 1. | izvjetrit ćemo |
| 2. | izvjetrit ćete |
| 3. | izvjetrit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izvjetrih |
| 2. | izvjetri |
| 3. | izvjetri |
| množina | |
| 1. | izvjetrismo |
| 2. | izvjetriste |
| 3. | izvjetriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvjetrio sam |
| 2. | izvjetrio si |
| 3. | izvjetrio je |
| množina | |
| 1. | izvjetrili smo |
| 2. | izvjetrili ste |
| 3. | izvjetrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvjetrio |
| 2. | bio si izvjetrio |
| 3. | bio je izvjetrio |
| množina | |
| 1. | bili smo izvjetrili |
| 2. | bili ste izvjetrili |
| 3. | bili su izvjetrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvjetri |
| množina | |
| 1. | izvjetrimo |
| 2. | izvjetrite |
| glagolski prilog prošli | |
| izvjetrivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvjetrio, izvjetrila, izvjetrilo | |
| izvjetrili, izvjetrile, izvjetrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvjetren, izvjetrena, izvjetreno | |
| izvjetreni, izvjetrene, izvjetrena | |
Definicija
| 1. | izgubiti miris i svježinu od duga stajanja |
| 2. | pren. pejor. izgubiti duševnu svježinu; ishlapjeti |
| 3. | a. nestati (o plinovima, dimu, mirisima i sl. u zatvorenoj prostoriji, na rublju, u posudama) b. pren. neprimjetno nestati, izgubiti se (o ljudima, idejama, planovima i sl.) |
| 4. | (se) postati svjež nakon vjetrenja, provjetriti se [kuća se izvjetrila] |
