vjȅtriti
vjȅtriti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vjetriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vjetrim |
| 2. | vjetriš |
| 3. | vjetri |
| množina | |
| 1. | vjetrimo |
| 2. | vjetrite |
| 3. | vjetre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vjetrit ću |
| 2. | vjetrit ćeš |
| 3. | vjetrit će |
| množina | |
| 1. | vjetrit ćemo |
| 2. | vjetrit ćete |
| 3. | vjetrit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vjetrah |
| 2. | vjetraše |
| 3. | vjetraše |
| množina | |
| 1. | vjetrasmo |
| 2. | vjetraste |
| 3. | vjetrahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vjetrio sam |
| 2. | vjetrio si |
| 3. | vjetrio je |
| množina | |
| 1. | vjetrili smo |
| 2. | vjetrili ste |
| 3. | vjetrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vjetrio |
| 2. | bio si vjetrio |
| 3. | bio je vjetrio |
| množina | |
| 1. | bili smo vjetrili |
| 2. | bili ste vjetrili |
| 3. | bili su vjetrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vjetri |
| množina | |
| 1. | vjetrimo |
| 2. | vjetrite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vjetreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vjetrio, vjetrila, vjetrilo | |
| vjetrili, vjetrile, vjetrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vjetren, vjetrena, vjetreno | |
| vjetreni, vjetrene, vjetrena | |
Definicija
| 1. | (što) zračiti, puštati da uđe svjež zrak |
| 2. | () gubiti miris dugim ležanjem, ustajalošću, držanjem u otvorenoj posudi (npr. o kavi) |
Etimologija
✧ vidi vjȅtar
