jȃko
jȃko pril. 〈komp. jȁčē〉
1. | snažno [jako udariti; jako padati (o kiši)] |
2. | izraženo u velikoj mjeri [jako dobar/dobro; jako lijep/lijepo; jako pametan/pametno] |
3. | u dijaloškoj situaciji (na pitanje kao »je li vam bilo lijepo?«, »radite li dobro?« i sl.), prilog jako odnosi se na drugi prilog iz konteksta i tako oblikuje uobičajenu kvantifikaciju »jako lijepo/jako dobro« i sl. bez izravnog dodira dvaju priloga [jako lijepo; jako dobro; jako uspješno; jako uspjelo] |