jadòvati
jadòvati nesvrš. 〈prez. jàdujēm, pril. sad. jàdujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
jadovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | jadujem |
2. | jaduješ |
3. | jaduje |
množina | |
1. | jadujemo |
2. | jadujete |
3. | jaduju |
futur | |
jednina | |
1. | jadovat ću |
2. | jadovat ćeš |
3. | jadovat će |
množina | |
1. | jadovat ćemo |
2. | jadovat ćete |
3. | jadovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | jadovah |
2. | jadovaše |
3. | jadovaše |
množina | |
1. | jadovasmo |
2. | jadovaste |
3. | jadovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | jadovao sam |
2. | jadovao si |
3. | jadovao je |
množina | |
1. | jadovali smo |
2. | jadovali ste |
3. | jadovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jadovao |
2. | bio si jadovao |
3. | bio je jadovao |
množina | |
1. | bili smo jadovali |
2. | bili ste jadovali |
3. | bili su jadovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | jaduj |
množina | |
1. | jadujmo |
2. | jadujte |
glagolski prilog sadašnji | |
jadujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
jadovao, jadovala, jadovalo | |
jadovali, jadovale, jadovala |