ježúriti se
ježúriti se nesvrš. 〈prez. jèžūrīm se, pril. sad. -rēći se, gl. im. -rēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ježuriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ježurim |
2. | ježuriš |
3. | ježuri |
množina | |
1. | ježurimo |
2. | ježurite |
3. | ježure |
futur | |
jednina | |
1. | ježurit ću |
2. | ježurit ćeš |
3. | ježurit će |
množina | |
1. | ježurit ćemo |
2. | ježurit ćete |
3. | ježurit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ježurah |
2. | ježuraše |
3. | ježuraše |
množina | |
1. | ježurasmo |
2. | ježuraste |
3. | ježurahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ježurio sam |
2. | ježurio si |
3. | ježurio je |
množina | |
1. | ježurili smo |
2. | ježurili ste |
3. | ježurili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ježurio |
2. | bio si ježurio |
3. | bio je ježurio |
množina | |
1. | bili smo ježurili |
2. | bili ste ježurili |
3. | bili su ježurili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ježuri |
množina | |
1. | ježurimo |
2. | ježurite |
glagolski prilog sadašnji | |
ježureći | |
glagolski pridjev aktivni | |
ježurio, ježurila, ježurilo | |
ježurili, ježurile, ježurila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ježuren, ježurena, ježureno | |
ježureni, ježurene, ježurena |