jéžiti se
jéžiti se nesvrš. 〈prez. jȇžīm se, pril. sad. jéžēći se, gl. im. jéžēnje〉 [~ od straha],
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ježiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ježim |
2. | ježiš |
3. | ježi |
množina | |
1. | ježimo |
2. | ježite |
3. | ježe |
futur | |
jednina | |
1. | ježit ću |
2. | ježit ćeš |
3. | ježit će |
množina | |
1. | ježit ćemo |
2. | ježit ćete |
3. | ježit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ježah |
2. | ježaše |
3. | ježaše |
množina | |
1. | ježasmo |
2. | ježaste |
3. | ježahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ježio sam |
2. | ježio si |
3. | ježio je |
množina | |
1. | ježili smo |
2. | ježili ste |
3. | ježili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ježio |
2. | bio si ježio |
3. | bio je ježio |
množina | |
1. | bili smo ježili |
2. | bili ste ježili |
3. | bili su ježili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ježi |
množina | |
1. | ježimo |
2. | ježite |
glagolski prilog sadašnji | |
ježeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
ježio, ježila, ježilo | |
ježili, ježile, ježila |