jaúknuti
jaúknuti () svrš. 〈prez. jàūknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. jaúkao, imp. jaúkni〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
jauknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | jauknem |
2. | jaukneš |
3. | jaukne |
množina | |
1. | jauknemo |
2. | jauknete |
3. | jauknu |
futur | |
jednina | |
1. | jauknut ću |
2. | jauknut ćeš |
3. | jauknut će |
množina | |
1. | jauknut ćemo |
2. | jauknut ćete |
3. | jauknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | jauknuh |
2. | jauknu |
3. | jauknu |
množina | |
1. | jauknusmo |
2. | jauknuste |
3. | jauknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | jauknuo sam |
2. | jauknuo si |
3. | jauknuo je |
množina | |
1. | jauknuli smo |
2. | jauknuli ste |
3. | jauknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jauknuo |
2. | bio si jauknuo |
3. | bio je jauknuo |
množina | |
1. | bili smo jauknuli |
2. | bili ste jauknuli |
3. | bili su jauknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | jaukni |
množina | |
1. | jauknimo |
2. | jauknite |
glagolski prilog prošli | |
jauknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
jauknuo, jauknula, jauknulo | |
jauknuli, jauknule, jauknula |