jéknuti
jéknuti () svrš. 〈prez. jȇknēm, pril. pr. -ūvši, imp. jékni, prid. rad. jȅknuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| jeknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | jeknem |
| 2. | jekneš |
| 3. | jekne |
| množina | |
| 1. | jeknemo |
| 2. | jeknete |
| 3. | jeknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | jeknut ću |
| 2. | jeknut ćeš |
| 3. | jeknut će |
| množina | |
| 1. | jeknut ćemo |
| 2. | jeknut ćete |
| 3. | jeknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | jeknuh |
| 2. | jeknu |
| 3. | jeknu |
| množina | |
| 1. | jeknusmo |
| 2. | jeknuste |
| 3. | jeknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | jeknuo sam |
| 2. | jeknuo si |
| 3. | jeknuo je |
| množina | |
| 1. | jeknuli smo |
| 2. | jeknuli ste |
| 3. | jeknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam jeknuo |
| 2. | bio si jeknuo |
| 3. | bio je jeknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo jeknuli |
| 2. | bili ste jeknuli |
| 3. | bili su jeknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | jekni |
| množina | |
| 1. | jeknimo |
| 2. | jeknite |
| glagolski prilog prošli | |
| jeknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| jeknuo, jeknula, jeknulo | |
| jeknuli, jeknule, jeknula | |
Definicija
v. ječati
Etimologija
✧ vidi jȇk
