jéčati
jéčati () nesvrš. 〈prez. -čīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ječati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ječim |
| 2. | ječiš |
| 3. | ječi |
| množina | |
| 1. | ječimo |
| 2. | ječite |
| 3. | ječe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ječat ću |
| 2. | ječat ćeš |
| 3. | ječat će |
| množina | |
| 1. | ječat ćemo |
| 2. | ječat ćete |
| 3. | ječat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ječah |
| 2. | ječaše |
| 3. | ječaše |
| množina | |
| 1. | ječasmo |
| 2. | ječaste |
| 3. | ječahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ječao sam |
| 2. | ječao si |
| 3. | ječao je |
| množina | |
| 1. | ječali smo |
| 2. | ječali ste |
| 3. | ječali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ječao |
| 2. | bio si ječao |
| 3. | bio je ječao |
| množina | |
| 1. | bili smo ječali |
| 2. | bili ste ječali |
| 3. | bili su ječali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ječi |
| množina | |
| 1. | ječimo |
| 2. | ječite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ječeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ječao, ječala, ječalo | |
| ječali, ječale, ječala | |
Definicija
odjekivati; jektati
Etimologija
✧ vidi jȇk
