gúknuti
gúknuti svrš. 〈prez. gẉknēm, pril. pr. -ūvši, imp. gúkni, prid. rad. gúknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| guknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | guknem |
| 2. | gukneš |
| 3. | gukne |
| množina | |
| 1. | guknemo |
| 2. | guknete |
| 3. | guknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | guknut ću |
| 2. | guknut ćeš |
| 3. | guknut će |
| množina | |
| 1. | guknut ćemo |
| 2. | guknut ćete |
| 3. | guknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | guknuh |
| 2. | guknu |
| 3. | guknu |
| množina | |
| 1. | guknusmo |
| 2. | guknuste |
| 3. | guknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | guknuo sam |
| 2. | guknuo si |
| 3. | guknuo je |
| množina | |
| 1. | guknuli smo |
| 2. | guknuli ste |
| 3. | guknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam guknuo |
| 2. | bio si guknuo |
| 3. | bio je guknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo guknuli |
| 2. | bili ste guknuli |
| 3. | bili su guknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gukni |
| množina | |
| 1. | guknimo |
| 2. | guknite |
| glagolski prilog prošli | |
| guknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| guknuo, guknula, guknulo | |
| guknuli, guknule, guknula | |
Definicija
| 1. | (), v. gukati |
| 2. | (što) pren. reći ono što se tajilo ili nije htjelo reći u cjelini; progovoriti, propjevati, zinuti |
Frazeologija
⃟ gukni golube izjasni se (sad), reci, progovori (u izravnom ophođenju i obraćanju kad se smatra da onaj drugi mora reći ili se izjasniti o čemu što mu nije pravo ili za nj povoljno)
Etimologija
✧ vidi gȕgūt
