gúkati
gúkati () nesvrš. 〈prez. gẉčēm, pril. sad. gúčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gučem |
| 2. | gučeš |
| 3. | guče |
| množina | |
| 1. | gučemo |
| 2. | gučete |
| 3. | guču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gukat ću |
| 2. | gukat ćeš |
| 3. | gukat će |
| množina | |
| 1. | gukat ćemo |
| 2. | gukat ćete |
| 3. | gukat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gukah |
| 2. | gukaše |
| 3. | gukaše |
| množina | |
| 1. | gukasmo |
| 2. | gukaste |
| 3. | gukahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gukao sam |
| 2. | gukao si |
| 3. | gukao je |
| množina | |
| 1. | gukali smo |
| 2. | gukali ste |
| 3. | gukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gukao |
| 2. | bio si gukao |
| 3. | bio je gukao |
| množina | |
| 1. | bili smo gukali |
| 2. | bili ste gukali |
| 3. | bili su gukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | guči |
| množina | |
| 1. | gučimo |
| 2. | gučite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gučući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gukao, gukala, gukalo | |
| gukali, gukale, gukala | |
Definicija
| 1. | glasati se kao golub |
| 2. | javljati se prvim glasovima (o djeci koja još nisu progovorila) |
| 3. | (u šali) govoriti lijepe riječi; umiljavati se |
Etimologija
✧ vidi gȕgūt
