gùbiti se
gùbiti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -bēći se, gl. im. -bljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gubim |
| 2. | gubiš |
| 3. | gubi |
| množina | |
| 1. | gubimo |
| 2. | gubite |
| 3. | gube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gubit ću |
| 2. | gubit ćeš |
| 3. | gubit će |
| množina | |
| 1. | gubit ćemo |
| 2. | gubit ćete |
| 3. | gubit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gubljah |
| 2. | gubljaše |
| 3. | gubljaše |
| množina | |
| 1. | gubljasmo |
| 2. | gubljaste |
| 3. | gubljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gubio sam |
| 2. | gubio si |
| 3. | gubio je |
| množina | |
| 1. | gubili smo |
| 2. | gubili ste |
| 3. | gubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gubio |
| 2. | bio si gubio |
| 3. | bio je gubio |
| množina | |
| 1. | bili smo gubili |
| 2. | bili ste gubili |
| 3. | bili su gubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gubi |
| množina | |
| 1. | gubimo |
| 2. | gubite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gubeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gubio, gubila, gubilo | |
| gubili, gubile, gubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gubljen, gubljena, gubljeno | |
| gubljeni, gubljene, gubljena | |
Definicija
| 1. | nestajati s vida [brod se gubi] |
| 2. | ne moći sačuvati vezu između riječi, ne moći pamtiti ono što je neposredno rečeno ili što je govornik sam rekao, ob. u jače izraženim oblicima rastresenosti, u bolesti ili u staračkom gubljenju duševnih snaga |
Frazeologija
⃟ gubi se! nestani! odlazi! (grubo traženje od sugovornika ili koga drugog prisutnog da smjesta otiđe; zavisno od intonacije ili intenziteta može dobiti familijaran ton među ravnopravnim vršnjacima ili kad stariji govori mlađemu ili podređenom)
Etimologija
✧ vidi gùbiti
