gùtāč
gùtāč m 〈G gutáča〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | gutač |
| G | gutača |
| D | gutaču |
| A | gutača |
| V | gutaču |
| L | gutaču |
| I | gutačem |
| množina | |
| N | gutači |
| G | gutača |
| D | gutačima |
| A | gutače |
| V | gutači |
| L | gutačima |
| I | gutačima |
Definicija
onaj koji što guta [gutač vatre]
Etimologija
✧ vidi gùtati
