Hrvatski jezični portal

gùtati

gùtati (što) nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
gutati
 
prezent
jednina
1. gutam
2. gutaš
3. guta
množina
1. gutamo
2. gutate
3. gutaju
 
futur
jednina
1. gutat ću
2. gutat ćeš
3. gutat će
množina
1. gutat ćemo
2. gutat ćete
3. gutat će
 
imperfekt
jednina
1. gutah
2. gutaše
3. gutaše
množina
1. gutasmo
2. gutaste
3. gutahu
 
perfekt
jednina
1. gutao sam
2. gutao si
3. gutao je
množina
1. gutali smo
2. gutali ste
3. gutali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam gutao
2. bio si gutao
3. bio je gutao
množina
1. bili smo gutali
2. bili ste gutali
3. bili su gutali
 
imperativ
jednina
2. gutaj
množina
1. gutajmo
2. gutajte
 
glagolski prilog sadašnji
gutajući
 
glagolski pridjev aktivni
gutao, gutala, gutalo
gutali, gutale, gutala
 
glagolski pridjev pasivni
gutan, gutana, gutano
gutani, gutane, gutana
Definicija
1. radom zubi, vilica i mišića potiskivati zalogaje (hrane) i gutljaje (pića) u jednjak i želudac
2. u čitanju ili u govoru izostavljati glasove koji se moraju izgovoriti
3. pren. vrlo pozorno slušati ili čitati [gutati knjige; gutati svaku riječ]
Frazeologija
gutati knedle morati otrpjeti što neugodno;
gutati (koga) očima vrlo uočljivo pokazivati simpatije za koga;
gutati suze vidljivo patiti;
gutati žabe (žabu) raditi što preko volje, s osjećajem nelagode;
tako nešto ne gutam to (ta) ne prolazi kod mene, usp. prolaziti
Etimologija
prasl. *glъtati (rus. glotát', polj. kłtać) ← ie. *glewt- (lat. glutire)