harmònik
harmònik m 〈N mn -ici〉
Definicija
| 1. | glazb. pov. teoretičar glazbe u antičkoj Grčkoj: polazi od glazbene prakse, a ne od matematskog određivanja intervala, opr. kanonik |
| 2. | fiz. zvučni ili elektromagnetni val jednostavne sinusne funkcije jedne frekvencije |
Etimologija
✧ vidi hàrmōnija
