kȁnonīk
kȁnonīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kanonik |
| G | kanonika |
| D | kanoniku |
| A | kanonika |
| V | kanoniče |
| L | kanoniku |
| I | kanonikom |
| množina | |
| N | kanonici |
| G | kanonika |
| D | kanonicima |
| A | kanonike |
| V | kanonici |
| L | kanonicima |
| I | kanonicima |
Definicija
| 1. | glazb. pov. u antičkoj Grčkoj, glazbeni pisac koji je matematički određivao intervale |
| 2. | kat. u Katoličkoj crkvi, viši svećenik dužnostima vezan uz Kaptol |
| 3. | onaj koji u crkvi živi prema raspoređenim dužnostima [katedralni kanonik; redovnički kanonik] |
Etimologija
✧ njem. Kanoniker ← lat. canonicus
