fićùkati
fićùkati (, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| fićukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | fićukam |
| 2. | fićukaš |
| 3. | fićuka |
| množina | |
| 1. | fićukamo |
| 2. | fićukate |
| 3. | fićukaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | fićukat ću |
| 2. | fićukat ćeš |
| 3. | fićukat će |
| množina | |
| 1. | fićukat ćemo |
| 2. | fićukat ćete |
| 3. | fićukat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | fićukah |
| 2. | fićukaše |
| 3. | fićukaše |
| množina | |
| 1. | fićukasmo |
| 2. | fićukaste |
| 3. | fićukahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | fićukao sam |
| 2. | fićukao si |
| 3. | fićukao je |
| množina | |
| 1. | fićukali smo |
| 2. | fićukali ste |
| 3. | fićukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam fićukao |
| 2. | bio si fićukao |
| 3. | bio je fićukao |
| množina | |
| 1. | bili smo fićukali |
| 2. | bili ste fićukali |
| 3. | bili su fićukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | fićukaj |
| množina | |
| 1. | fićukajmo |
| 2. | fićukajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| fićukajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| fićukao, fićukala, fićukalo | |
| fićukali, fićukale, fićukala | |
Definicija
lagano fućkati, ob. neku melodiju; zviždukati
Etimologija
✧ vidi fȕćkati
