fȕćkati
fȕćkati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| fućkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | fućkam |
| 2. | fućkaš |
| 3. | fućka |
| množina | |
| 1. | fućkamo |
| 2. | fućkate |
| 3. | fućkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | fućkat ću |
| 2. | fućkat ćeš |
| 3. | fućkat će |
| množina | |
| 1. | fućkat ćemo |
| 2. | fućkat ćete |
| 3. | fućkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | fućkah |
| 2. | fućkaše |
| 3. | fućkaše |
| množina | |
| 1. | fućkasmo |
| 2. | fućkaste |
| 3. | fućkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | fućkao sam |
| 2. | fućkao si |
| 3. | fućkao je |
| množina | |
| 1. | fućkali smo |
| 2. | fućkali ste |
| 3. | fućkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam fućkao |
| 2. | bio si fućkao |
| 3. | bio je fućkao |
| množina | |
| 1. | bili smo fućkali |
| 2. | bili ste fućkali |
| 3. | bili su fućkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | fućkaj |
| množina | |
| 1. | fućkajmo |
| 2. | fućkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| fućkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| fućkao, fućkala, fućkalo | |
| fućkali, fućkale, fućkala | |
Definicija
| 1. | (, što) zaobljenim položajem usana proizvoditi neku određenu, prepoznatljivu ili nesvjesnu melodiju |
| 2. | () zaobljenim položajem usana ili s dva prsta u ustima, na prste, proizvoditi ton negodovanja; zviždati |
Frazeologija
⃟ fućka mi se baš me briga, svejedno mi je;
fućkati na što ne držati do čega, ne voditi brigu o čemu, ne poštivati koga ili što, ne uvažavati ono što tko radi, govori, savjetuje itd.;
fućkati komu fićukom izražavati neslaganje, loše mišljenje i sl. (govornicima, glumcima i drugima na javnom nastupu);
fućkati za kim umjesto nazivanja imenom i sl. (znak prostog ponašanja prema drugome)
fućkati na što ne držati do čega, ne voditi brigu o čemu, ne poštivati koga ili što, ne uvažavati ono što tko radi, govori, savjetuje itd.;
fućkati komu fićukom izražavati neslaganje, loše mišljenje i sl. (govornicima, glumcima i drugima na javnom nastupu);
fućkati za kim umjesto nazivanja imenom i sl. (znak prostog ponašanja prema drugome)
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Fȕčkalo (Čazma), Fùčkār (370, Zagreb, Zagorje, Podravina), Fȕčko (100, Međimurje)
