gáknuti
gáknuti svrš. 〈prez. gȃknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. gáknuo〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gaknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gaknem |
2. | gakneš |
3. | gakne |
množina | |
1. | gaknemo |
2. | gaknete |
3. | gaknu |
futur | |
jednina | |
1. | gaknut ću |
2. | gaknut ćeš |
3. | gaknut će |
množina | |
1. | gaknut ćemo |
2. | gaknut ćete |
3. | gaknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | gaknuh |
2. | gaknu |
3. | gaknu |
množina | |
1. | gaknusmo |
2. | gaknuste |
3. | gaknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | gaknuo sam |
2. | gaknuo si |
3. | gaknuo je |
množina | |
1. | gaknuli smo |
2. | gaknuli ste |
3. | gaknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gaknuo |
2. | bio si gaknuo |
3. | bio je gaknuo |
množina | |
1. | bili smo gaknuli |
2. | bili ste gaknuli |
3. | bili su gaknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | gakni |
množina | |
1. | gaknimo |
2. | gaknite |
glagolski prilog prošli | |
gaknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
gaknuo, gaknula, gaknulo | |
gaknuli, gaknule, gaknula |