gànuti
gànuti (koga, što, se) svrš. 〈prez. gȁnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. gȁnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ganuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ganem |
2. | ganeš |
3. | gane |
množina | |
1. | ganemo |
2. | ganete |
3. | ganu |
futur | |
jednina | |
1. | ganut ću |
2. | ganut ćeš |
3. | ganut će |
množina | |
1. | ganut ćemo |
2. | ganut ćete |
3. | ganut će |
aorist | |
jednina | |
1. | ganuh |
2. | ganu |
3. | ganu |
množina | |
1. | ganusmo |
2. | ganuste |
3. | ganuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ganuo sam |
2. | ganuo si |
3. | ganuo je |
množina | |
1. | ganuli smo |
2. | ganuli ste |
3. | ganuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ganuo |
2. | bio si ganuo |
3. | bio je ganuo |
množina | |
1. | bili smo ganuli |
2. | bili ste ganuli |
3. | bili su ganuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | gani |
množina | |
1. | ganimo |
2. | ganite |
glagolski prilog prošli | |
ganuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ganuo, ganula, ganulo | |
ganuli, ganule, ganula | |
glagolski pridjev pasivni | |
ganut, ganuta, ganuto | |
ganuti, ganute, ganuta |
1. | (koga, što) uzbuditi, potresti, dirnuti [ganuti do suza] |
2. | (koga, što) a. pokrenuti, maknuti dio tijela [ganuti prstom] b. dodirnuti, taknuti jednim dodirom |
3. | (se) biti dirnut, uzbuđen, potresen |