Hrvatski jezični portal

gòniti

gòniti (koga, što) nesvrš.prez. gȍnīm, pril. sad. gȍnēći, gl. im. gȍnjēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
goniti
 
prezent
jednina
1. gonim
2. goniš
3. goni
množina
1. gonimo
2. gonite
3. gone
 
futur
jednina
1. gonit ću
2. gonit ćeš
3. gonit će
množina
1. gonit ćemo
2. gonit ćete
3. gonit će
 
imperfekt
jednina
1. gonjah
2. gonjaše
3. gonjaše
množina
1. gonjasmo
2. gonjaste
3. gonjahu
 
perfekt
jednina
1. gonio sam
2. gonio si
3. gonio je
množina
1. gonili smo
2. gonili ste
3. gonili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam gonio
2. bio si gonio
3. bio je gonio
množina
1. bili smo gonili
2. bili ste gonili
3. bili su gonili
 
imperativ
jednina
2. goni
množina
1. gonimo
2. gonite
 
glagolski prilog sadašnji
goneći
 
glagolski pridjev aktivni
gonio, gonila, gonilo
gonili, gonile, gonila
 
glagolski pridjev pasivni
gonjen, gonjena, gonjeno
gonjeni, gonjene, gonjena
Definicija
1. a. tjerati pred sobom prema nekom odredištu [goniti stoku na pašu] b. prevoziti, upravljati u kretanju [goniti kolima i zapregom]
2. hitro za nekim ići, trčati, voziti s ciljem da se uhvati
3. natjerivati na što, zahtijevati, jako nastojati da što učini ili na što pristane
4. razbijati, rastjerivati, činiti da se raziđe [goniti oblake (vjetar); goniti strah]
5. ekspr. izazivati na radnju izvan voljnog poticaja subjekta [goniti na kašalj]; tjerati
6. pren. tražiti koga na sve strane, tražiti ga s trudom [goniti uspjeh]
7. (se) a. juriti jedan za drugim b. gložiti se c. biti u vremenu parenja (o životinjama); tjerati se
Frazeologija
goni se! bježi, gubi se;
sudski goniti pokretati sudski postupak protiv koga
Etimologija
prasl. i stsl. goniti, *gnati (rus. gnat', polj. gonić, gnać), lit. ginti ← ie. *gwhen-: ubiti (lat. de-fendere: braniti se, grč. theínein: ubiti)