gȍvōrnī
gȍvōrnī prid.
Izvedeni oblici
| Pozitiv | |
|---|---|
| muški rod | |
| jednina | |
| N | govorni |
| G | govornog / govornoga |
| D | govornom / govornome / govornomu |
| A | govornog / govorni |
| V | govorni |
| L | govornom / govornome / govornomu |
| I | govornim |
| množina | |
| N | govorni |
| G | govornih |
| D | govornim / govornima |
| A | govorne |
| V | govorni |
| L | govornim / govornima |
| I | govornim / govornima |
| srednji rod | |
| jednina | |
| N | govorno |
| G | govornog / govornoga |
| D | govornom / govornome / govornomu |
| A | govorno |
| V | govorno |
| L | govornom / govornome / govornomu |
| I | govornim |
| množina | |
| N | govorna |
| G | govornih |
| D | govornim / govornima |
| A | govorna |
| V | govorna |
| L | govornim / govornima |
| I | govornim / govornima |
| ženski rod | |
| jednina | |
| N | govorna |
| G | govorne |
| D | govornoj |
| A | govornu |
| V | govorna |
| L | govornoj |
| I | govornom |
| množina | |
| N | govorne |
| G | govornih |
| D | govornim / govornima |
| A | govorne |
| V | govorne |
| L | govornim / govornima |
| I | govornim / govornima |
Definicija
| 1. | koji se odnosi na govor |
| 2. | svojstven svakodnevnom nekonvencionalnom razgovornom jeziku [govorni oblici; govorni jezik] |
Sintagma
∆ govorna emisija emisija koja se sastoji od teksta što se govori ili u kojoj takav tekst čini najvažniji dio;
govorna greška (mana) razg. nemogućnost da se izgovore svi glasovi (npr. s ili r) ili da se jednostavno oblikuju izgovorne cjeline (mucanje);
govorna pošta int. elektronska pošta kojom se prenosi govor i ostale zvukovne informacije; glasovna pošta; voice-mali;
govorni čin lingv. odabir jezičnih jedinica u nekoj govornoj situaciji;
govorni jezik lingv. svakodnevni, nekonvencionalni, razgovorni jezik;
govorni ritam način govora koji poštuje raspored naglasaka i stanki u izgovorenu ili pisanu tekstu prema rasporedu kakav je kad se spontano govori ovisno o prolaženju fonacijske struje (zraka) iz pluća kroz govorne organe
govorna greška (mana) razg. nemogućnost da se izgovore svi glasovi (npr. s ili r) ili da se jednostavno oblikuju izgovorne cjeline (mucanje);
govorna pošta int. elektronska pošta kojom se prenosi govor i ostale zvukovne informacije; glasovna pošta; voice-mali;
govorni čin lingv. odabir jezičnih jedinica u nekoj govornoj situaciji;
govorni jezik lingv. svakodnevni, nekonvencionalni, razgovorni jezik;
govorni ritam način govora koji poštuje raspored naglasaka i stanki u izgovorenu ili pisanu tekstu prema rasporedu kakav je kad se spontano govori ovisno o prolaženju fonacijske struje (zraka) iz pluća kroz govorne organe
Etimologija
✧ vidi gȍvōr
